Ekonomska moć djelovanja (agency) u migracijama žena i djevojčica: primjermigrantkinja iz Burundija

Elementi rodne neravnopravnosti postoje i u migracijama, a ispoljavaju se u svim fazama migracije, počevši od konteksta u matičnoj zemlji, u toku putovanja i u zemlji destinacije. Kada razmišljamo o iskustvu migranata i migrantkinja uvijek je važno imati u vidu političke, ekonomske, društvene i kulturne okolnosti, odnosno patrijarhalne obrasce odnosa u zemljama porijekla, jer se u različitim društvima na različite načine ispoljava rodna diskriminacija koja žene i djevojčice postavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na muškarce i dječake.[1] Humanitarne krize pojačavaju rodne neravnopravnosti koje već postoje i prije krize i na različit način pogađaju žene i djevojčice u odnosu na muškarce i dječake, zbog čega je potrebno uključiti komponentu rodne ravnopravnosti u sve humanitarne akcije.[2] Ekonomska nesigurnost i ekonomska zavisnost od muškaraca povećavaju vjerovatnoću da će doći  do različitih oblika eksploatacije, kao i do fizičkog, psihičkog i seksualnog nasilja. Stoga su ostvarivanje ravnopravnosti i samostalnosti često motivi koji pokreću žene i djevojčice na migracije.

Kada govorimo o ekonomskoj nesigurnosti žena i djevojčica, Burundi je naročito slikovit primjer zbog socioekonomskih i kulturnih specifičnosti konteksta unutar kojeg se djevojčice i žene iz te države odlučuju na migracije.U zavisnosti od izvora, procjenjuje se da između osamdeset i devedeset odsto populacije Burundija primarno privređuje od poljoprivrede, koja čini i 90 odsto izvoznog sektora, a da oko 55 odsto radne snage u Burundiju čine žene.[3] Zbog visoke gustine naseljenosti zemljište je tražen i vrijedan resurs. Zbog tradicionalnog sistema nasljeđivanja po muškoj liniji, žene su u izuzetno ugroženom ekonomskom položaju. Dodatni faktor ugroženosti su klimatske promjene, što takođe dovodi do nejednakosti i  migracija. Burundi ne posjeduje zvaničan zakon o nasljeđivanju, poklonu ili matrimonijalnim odnosima, već se u uređivanju ovih odnosa koristi običajni zakon unutar patrijarhalne tradicije koja je diskriminatorna prema ženama. Dokumentovanje zemljišnog posjeda je relativno rijetka pojava u Burundiju, naročito u ruralnim dijelovima te države.[4] U ovom kontektu, žene pravno ne nasljeđuju zemlju, već samo imaju pravo na korišćenje iste u zavisnosti od volje oca, braće, muža ili muževe rodbine. Ovakva struktura postavlja žene svih starosnih doba u izuzetno nesiguran i ekonomski zavisan položaj. Nakon što je država Burundi zvanično povukla priznanje Kosova 2018. godine, Republika Srbija uvela je bezvizni režim za državljane Burundija. Tako je za migrantkinje i migrante iz Burundija Srbija postala država tranzita kroz koju su prolazili i privremeno se zadržavali u putovanju (a neki i zatražili azil i ostajali).

U aprilu 2023. godine razgovarala sam sa predstavnicima NVO Atina, koji posjeduju direktno iskustvo sprovođenja programa koji obuhvata širok spektar aktivnosti, uključujući rad na ekonomskom osnaživanju žena i djevojčica migrantkinja iz Burundija i drugih država, kao i iskustvo rada na sprovođenju istraživanja sa tom populacijom.NVO Atina je u saradnji sa Save the Children od 1. oktobra 2021. godine do 30. septembra 2022. godine sprovodila projekat „Pipi današnjice”[5] u Republici Srbiji. „Pipi današnjice” je inicijativa čiji je cilj podizanje svijesti o djevojčicama u pokretu, kao i sakupljanje finansijskih sredstava za podršku organizacijama koje se bave direktnim radom sa djevojčicama u pokretu. U okviru ovog projekta sprovedeno je niz aktivnosti čiji je cilj bio pružanje podrške djevojčicama i djevojkama migrantkinjama. Prema podacima iz intervjua sa NVO Atina, aktivnosti koje su sprovedeni uključivale su vođenje slučaja, kulturnu medijaciju, radionice informisanja o pristupu pravima za djevojčice u pokretu, mentorske sesije komunikacije i zagovaranja, kreiranje prilagođenog plana obrazovanja i obuke za ekonomsko osnaživanje kako bi se odgovorilo na specifične potrebe ciljne grupe, obavljanje prakse u socijalnom preduzeću NVO Atina Bagel Bejgl, posjete i razmjene iskustava sa partnerskim organizacijama, lokalne javne akcije, afirmativnu kampanju i međunarodni okrugli sto. Od 2019. godine NVO Atina organizuje zagovaračku grupu koja je otvorena i za migrantkinje i za žene iz lokalne populacije.

Preporuke za civilni sektor

Program ekonomskog osnaživanja koji je sprovodila NVO Atina je do sada najobimniji program usmjeren ka migrantkinjama. Međutim, potrebno je ostvariti više političke volje i institucionalne podrške za osnaživanjem migrantske populacije. Migranti i migrantkinje su međusobno veoma povezani kao grupa i oslanjaju se jedni na druge za razmjenu informacija. Ovaj aspekt je iskorišćen i za ostvarivanje bolje komunikacije i protok podataka u radu sa migrantima. Međutim, potrebno je dodatno raditi na povezivanju migrantkinja i lokalnih žena i djevojčica. Jedan od načina da se ostvare kontakti i pronađe društvena podrška u lokalnoj sredini je sprovođenje aktivnosti u kojima su uključene i žene i djevojčice migrantkinje i lokalne žene i djevojčice. Kontakt sa lokalnom populacijom može biti od značaja u integraciji migrantkinja, ali je ipak važno u procesu sprovođenja aktivnosti kroz koje se ovaj kontakt ostvaruje imati u vidu specifične potrebe žena i djevojčica migrantkinja u odnosu na druge korisnice. Takođe je važno raditi na jačanju dugotrajne povezanosti među korisnicama programa, kao i jačati feedback mehanizme između korisnica i organizatora programa podrške. Dugoročno praćenje ishoda iskustava migrantkinja pomoglo bi kod razvijanja boljih praksi.

Preporuke za institucije

Zvanični statistički podaci su često neadekvatni i ne uzimaju u obzir rodnu komponentu, odnosno pri sakupljanju i objavljivanju podataka ne postoji podjela po polu i starosnoj dobi. Budućim istraživanjima bi koristila disagregacija podataka po polu, starosnoj dobi i porodičnom statusu koja bi  omogućila kompletniji uvid u to ko su migrantkinje. Bilo bi korisno voditi statistike o obrazovnom profilu migrantkinja, jer bi to pomoglo pri kreiranju politika i programa koji bi bolje oslovili njihove potrebe, ali i radili na njihovoj integraciji. U toku istraživanja se pokazalo da je nedostatak institucionalne podrške i podsticaja za integracijom snažan razlog zbog koga se migrantkinje ne odlučuju za trajni ostanak u RS. Iz razgovora sa NVO Atina, prepoznato je da su faktori koji utiču da djevojčice i žene odluče da ostanu za sada najčešće vezani za lične okolnosti i u velikoj mjeri zavise od individualnih osobina — od sposobnosti da se nauči jezik, ostvarivanja kontakata i pronađene društvene podrške u okolini… Ono što nedostaje je više institucionalne podrške i podsticaja za integraciju. Pored toga, trenutne migracione politike vode se uglavnom humanitarnim pristupom, odnosno pružanjem urgentne pomoći osobama koje su ugrožene kao rezultat krize. Ovaj pristup je kratkoročan i ima za cilj daobezbjedi hitnu i osnovnu podršku. Međutim, to nije adekvatan pristup kada je riječ o integraciji u društvo. Potrebno je sa humanitarnog preći na integrativni pristup. Važno je posmatrati migracije kao neraskidive od lokalnog konteksta u matičnoj državi i razumjeti motivaciju migranata i migrantkinja kako bi se razvio efektniji pristup zadovoljavanju njihovih potreba. Razumijevanje razloga zbog kojih se žene i djevojčice odlučuju na migracije je neophodno kako bi se na adekvatan način odgovorilo na potrebe ove populacije. U slučaju žena i djevojčica iz Burundija snažan motiv za migracije je želja za ekonomskim osamostaljivanjem. Moć djelovanja je aspekt na koji bi posebno trebalo obratiti pažnju. Žene i djevojčice u pokretu nisu jednodimenzionalne, njihova bezbjednost i njihova prava su često ugrožena, ali ih ne treba posmatrati kao žrtve. Pri osmišljavanju politika i programa namjenjenih populaciji žena i djevojčica migrantkinja, trebalo bi uzeti u obzir njihovu moć djelovanja kao pravac u kome se mogu razviti djelotvorni programi koji bi omogućili njihovo lično napredovanje, ali i korist za zajednicu i društvo. Ekonomsko osnaživanje i pružanje mogućnosti za legalan rad nisu samo načini da se pomogne migrantkinjama, već mogu imati pozitivne eksternalije za društvo. Osim ekonomskog rasta, integracija migrantkinja doprinijela bi i kulturnoj raznovrnosti društva.

Uključivanje roda ne znači samo uključivanje kategorije žene odnosno jednostavnu klasifikaciju podataka prema polu, već  ozbiljno sagledavanje rodno uslovljenih neravnopravnosti u svim etapama migracija. Uspješno sproveden program ekonomskog osnaživanja treba da omogući migrantkinjama da budu ekonomski samostalne. Aktivnosti NVO Atine predstavljaju primjer dobre prakse, ali potrebno je ostvariti jaču institucionalnu podršku, kao i koordinaciju aktivnosti sa drugim pružaocima usluga.

* Ovaj blog je napisan u okviru stažiranja u Save the Children, a u okviru projekta "Violence Against Children on the Balkans Migration Route - Solutions Through Advocacy and Research (STAR)" uz podršku Sexual Violence Research Initiative.

Sara Vujović


Literatura

Bigirimana, Joëlla, Not Merely Soil: Access to Land Rights for Women in Burundi Means More, IOM, 2023. Available from: https://storyteller.iom.int/stories/not-merely-soil-access-land-rights-women-burundi-means-more, (Accessed on 17 April 2023).

IASC. (2018). The Gender Handbook in Humanitarian Action. iasc; https://interagen- cystandingcommittee.org/system/files/2018- iasc_gender_handbook_for_huma- nitarian_action_eng_0.pdf

Pippi of today, Available from: https://www.pippioftoday.com/about-pippi-of-today/, (Accessed on April 18 2023).

UN Women, Burundi, Available from https://data.unwomen.org/country/burundi, (Accessed on 17 April 2023).

Žegarac, N., Perišić, N., Burgund Isakov, A., Lončarević, K., Marković, V. Zaštita dece u migracijama: Pristup zasnovan na pravima. Univerzitet u Beogradu, Fakultet političkih nauka, 2021.

[1]N. Žegarac, N. Perišić, A. Burgund Isakov, K. Lončarević, V. Marković, Zaštita dece u migracijama: Pristup zasnovan na pravima. Univerzitet u Beogradu, Fakultet političkih nauka, 2021, p. 230.

[2]IASC. (2018). The Gender Handbook in Humanitarian Action. iasc; https://interagen- cystandingcommittee.org/system/files/2018- iasc_gender_handbook_for_huma- nitarian_action_eng_0.pdf

[3]UN Women. Burundi. Available from https://africa.unwomen.org/en/where-we-are/eastern-and-southern-africa/burundi(Accessed 17 April 2023).

[4]Joella Bigirimana, Not Merely Soil: Access to Land Rights for Women in Burundi Means More, IOM, 2023. Available from: https://storyteller.iom.int/stories/not-merely-soil-access-land-rights-women-burundi-means-more, (Accessed on April 16 2023).

[5]Pippi of today, Available from: https://www.pippioftoday.com/about-pippi-of-today/, (Accessed on April 18 2023).

Previous
Previous

Characteristics of Psychosocial Support for Children and Youth in Forced Migration on the Balkan Route

Next
Next

Economic agency in migrations of women and girls: The case of migrant women and girls from Burundi